OD FILIJALE DO ŽUPE

 ^{Istražujući povijest župe Gradište, izvori nas upućuju na Cernu. Naime, u Cerni je postojanje župe zabilježeno još 1650. godine. Doduše, ona je krajem XVII. stoljeća za vrijeme Turaka nakratko propala, ali je franjevci obnoviše 1725. godine te je ona u svom sastavu imala filijale Gradište, Retkovce i Šiškovce. Za vrijeme kanonske vizitacije 20. lipnja 1729. godine kanonika Gabrijela Bačića i župnika iz Nijemaca Andrije Natalija kao vikara zabilježeno je da se župna crkva se u Cerni nalazila između rijeke Bosuta i Biđa te sa svojim filijalama Gradištem, Retkovcima i Šiškovcima bila se pod vlašću Ratnog vijeća u Beču.}

^{Početak Spomenice župe Gradište}

Turci u Cerni nisu dirali staro stanovništvo. Radilo se samo o tom da se za nju nađu «prikladni» svećenici. Zbog toga je bio osnovan poseban odbor koji se brinuo da se na turskom tlu u Slavoniji to riješi, a to je i uspjelo. Fra Petar Nikolić, generalni vikar zagrebačkog biskupa vidio je u Cerni crkvu 1660. te on veli za nju da je na prekrasnom položaju, da su joj zidovi cijeli, ali da je bez krova. U Cerni je župnik zapisan i 1630. kao i 1650. godine, a sama je župa u XVII. stoljeću bila jedna od najvećih u srijemskoj dijecezi.

Ceranci dvadesetak godina nisu imali svoje crkve koja je trebala mnogo popravaka, nego se služila onom u Ivankovu. Nanovo se otvorila 1725. godine s filijalama Gradište, Retkovci i Šiškovci. Kako je Cerna pripadala Pečujskoj biskupiji, odatle je 20. lipnja 1729. godine došao Gabrijel Bačić, prepošt kaptola u Pečuhu te vikar pečujskoga biskupa za Slavoniju i župnik u Nijemcima Andrija Natali kako bi obavili kanonsku vizitaciju.  Tada su došli i u Gradište, a Bačić je svoga biskupa grofa Nesselroda izvijestio da u Gradištu postoji drvena crkva svetog Ivana Kapistranskog i samo jedan oltar koji ima sliku sv. Ivana Kapistranskog i portatile*. Crkva je zemljom omazana i pobijeljena, a pokrivena je hrastovim daščicama i ograđena koljem.

Crkvenog odijela, posuđa i rubenine nema, pa zato ove potrebštine sa sobom donosi župnik iz dva sata udaljene Cerne kada dolazi u Gradište služiti svetu misu. Groblje se nalazi izvan sela. Stanovnici Gradišta zamoliše da na tom groblju podignu crkvu na čast apostola Šimuna i Tadeja. Oni su tu dozvolu dobili, ali ipak nisu na groblju podigli spomenutu crkvu. Gradište je 1729. godine brojilo 450 žitelja.

Kanonska vizitacija iz 1757. godine iz koje je vidljivo da Gradište tada ima 614 osoba, 158 bračnih parova

U sljedećoj kanonskoj vizitaciji koja je obavljena 13. rujna 1755., vizitator, pečujki biskup Đuro Klimo ističe kako je Gradište svoga crkvenoga zaštitnika Svetog Ivana Kapistranskog zamijenilo s Retkovcima pa je od tada crkva posvećena Svetom Franji Serafinskom. Crkva je još uvijek bila drvena, ali je već imala sve potrepštine za službu božju. Kako smo već ranije istaknuli ovaj kraj je do 1780. godine pripadao Pečujskoj biskupiji. Stoga je razumljivo da se velik broj arhivske građenalazi u arhivima u Pečuhu. U Pečuhu se tako nalazi i popis katoličkih obitelji iz Gradišta iz 1755. i 1767. godine. To su najvjerojatnije najsadržajniji popisi Gradišta u prošlosti.

Popis iz 1755. godine bilježi imena svih kućedomaćina u zadružnim gradištanskim obiteljima. Gradište tada ima 858 žitelja, a ukupno nalazimo svega 32 prezimena i to: Filaković, Petković, Bošnjak, Jovanovac, Parašilovac, Babić, Čolakovac, Baboselac, Dretvić, Ivanšić, Martić, Kovačević, Mikinac, Jelić, Kadić, Nikolić, Didović, Tokalić, Đurinovac, Bernatović, Baboselac, Matinac, Filipović, Živić, Stipanov, Pavić, Makarević, Đurakić, Matković, Peratović, Žigmundovac, Dugalić.

Dakle, za ova prezimena koja i danas mnoga egzistiraju sa sigurnošću možemo tvrditi da su tradicionalno gradištanska.

Najbrojnija zadruga bila je Mikinac, jer se spominje devet gazda obitelji i to: Ilija, Grga, Antun, Marko, Šimo, Jakob, Marin, Tomo, Vinko. Slijedi zadruga Jovanovac sa 7 kućedomaćina: Šimo, Stjepan, Petar, Augustin, Ivan, Marko i Grga. Kovačevići imaju četiri obitelji, tri nalazimo kod zadruge Čolakovac, Dretvić, Martić, Kadić; dvije kod Petković, Parašilovac, Nikolić, Đurinovac, Baboselac i Žigmundovac, a po jednu obitelj nalazimo kod ostalih zadruga.

Kad je general Engelshofen 1747. uredio Brodsku krajišku pukovniju postala je Cerna sjedištem 8. satnije kojoj je pripalo cijelo područje njezine župe pa tako i Gradište. Kao graničari Gradištanci su sudjelovali u ratu protiv Pruske 1756 - 1763 godine.

Župa Cerna, kao i druge župe u Slavoniji, 1781. godine pripojena je Đakovačkoj biskupiji. Župa Cerna zadržala je filijalu Šiškovci, dok su druge dvije, Gradište i Retkovci podignute na župe 1789. godine odredbom kralja Josipa II.

Godine 1785. opisane su bile župe Đakovačke biskupije po regimentama s brojem duša.

Cerna ima 1070, Gradište 1488, Retkovci 809, Šiškovci 313.

Prema državnom popisu iz 1807 bilo je u Brodskoj regimenti 61 633 osobe.

Sela su tada imala ovoliki broj muških glava:

Prkovci 187

Šiškovci 149

Cerna 646

Gradište 832

Andrijaševci 317

Rokovci 254

Ceranska kumpanija kojoj su pripadala ova sela imaju 366 kuća, 212 invalida, 239 vojnika.

Godine 1818. komanda Brodske regimente podnijela je Slavonskoj generalnoj komandi u Petrovaradinu protokol o dohocima svih rimokatoličkih župa na njenom području zajedno s brojem bračnih parova, prema kojima su se određivali župni prihodi u naturi. Tako župa Gradište broji 474 bračna para, a primjerice Cerna 283 bračna para.

Prema popisu iz 1844 godine na području Brodske regimente živi 75 020 žitelja od toga:

68 821 Katolika

5 700 Pravoslavnih

18 Židova

572 Evangelika.

Tada se već Austrija nalazila u novom ratu s Turskom gdje su krvarili i graničari iz Gradišta. Taj rat je 1791. godine prestao, ali je Austrija 1792. ušla u rat s Francuskom, koji je s prekidima trajao do 1815. godine, a u njemu sudjelovaše i Gradištanci na bojišnicama u Italiji, Belgiji, Njemačkoj i Austriji

Poginulo je u tim ratovima mnogo graničara, ipak je broj žitelja stalno rastao. Tako je Gradište 1827. godine imalo 2 186 žitelja, od kojih 2 134 rimokatolika.

Brodska krajiška pukovnija osnovana 1750, a ukinuta 1873. godine, a kojoj je pripadalo i Gradište, dobila je ime po tvrđi i vojničkoj općini Brodu na Savi. Bez toga grada zapremala je brodska pukovnija 34 četvorne milje. Na toj površini bijaše jedno trgovište (Vinkovci), 94 sela i 5 selaca sa 7 056 kuća. Brodska je pukovnija prigodom popisa od 1857. godine brojila 73 038 stanovnika od kojih bijaše 66 821 rimokatoličke, 5 492 istočno-pravoslavne, 694 kalvinske, 27 grkokatoličke i 4 luteranske vjeroispovijesti. Rimokatolici imaju 29 župa, istočno-pravoslavni 6 parohija, a kalvini jednu bogomolju. Na teritoriju Brodske krajiške pukovnije nema 1857. godine još ni jedan Židov. Sjedište pukovnije nalazilo se u Vinkovcima.

Cerna je bila sjedište osme krajiške satnije, a njoj je pripadalo i Gradište. Cijela je satnija (Cerna, Andrijaševci, Gradište, Prkovci, Rokovci i Šiškovci) brojila 489 kuća, u kojima je stanovalo 6 244 žitelja, od toga 6 101 rimokatolika, 144 pripadnika, većinom Cigana, istočno-pravoslavne vjeroispovijesti. Rimokatolici su imali dvije župe u Cerni i u Gradištu. Od kada je Gradište postalo samostalna župa, nije se proširivala niti smanjivala. Župa je prostorno i konfiguracijski zaokružena, nama nikakvih naselja ili zaseoka osim gradištanskih stanova.