<% randomize SS=INT(RND*11)%>

Škola

[statistika] [skola]  [povijest]

Godine 1774. izašla je naredba da u svakom mjestu koje je sjedište satnije ima biti izgrađena škola. No, kako je ranije istaknuto Cerna je bila središte satnije pa je Gradište još dosta dugo godina moralo čekati na školu. Spomenute godine u Cerni je osnovana "trivijalka", a u njoj su se školovali imućniji Gradištanci sticavši osnovno obrazovanje, a djevojčice i velik dio dječaka i dalje je ostajao nepismen.
Oko 1830.g gotovo sva veća naselja u vojnoj krajini imaju školu pa tako red dolazi i na Gradište, 15. siječnja 1831. g.
Bila je to elementarna odnosno početna škola. Bila je dvorazredna i imala je pedesetak učenika koji su dalje nastavljali školavanje u tzv. opetovnici.
Početnu školu 1855. polazi 57 učenika a u petovnicu 91 učenik. Pored početne, 1855. otvorena je i njemačka općinska škola koju su pohađali oni "najelitniji", a bila je to nakana da se na taj način pokuša germanizirati mjesno pućanstvo.
Godinu dana kasinije, 1856. g., početna škola prerasta u trorazrednu koja već 1872. broji 270 učenika. Zahtjevom mjesnog školskog vijeća, prosvjetne vlasti odobravaju 1874. otvaranje jednorazredne djevojačke škole.
Do spajanja djevojačke i dječačke škole dolazi 1883. pa ona prerasta u troodjeljensku mješovitu školu koja djeluje do 1929. kada prerasta u četveroodjeljansku državnu osnovnu školu.
Peti razred ove škole 1932. prerasta u prvi razred više narodne škole, da bi 1941. bio pretvoren u razred prodžene seoske škole.
Dakako da je prvi i drugi svjetski rat uvelike onemogučavao nesmetan rad škole ali je ona ipak kontinuirano djelovala. Poslije rata škola dobiva naziv osmogodišnja osnovna škola, a u vremenu od 1957. do 1961. postoje osnovna škola.
Općina je dugo vremena čekala na učitelja, makar i s najnužnijim osposobljenjem, no nije ga dobila. Napokon je sklopila ugovor sa Mlinarom Leopoldom Brunbauerom.
On se očito prevario u računu misleći da će mu u školi biti lakše nego na vodenici gdje je trebao klepati teški kamen i nositi vreće. Kao učitelj sa mizernom plaćom od 6 forinti mjesečno i 6 hvati drva, brzo se zasitio učiteljske službe.
Tako su os osnutka škole do 1851. posao učitelja obavljali vojnici, zanatlije i seoski momci koji nisu imali potrebito stručno osposobljenje.
Godine 1851. za učitelja dolazi domaći sin, Gradištanac Đuro Jovanovac koji je završio učiteljsku školu, odnosno preparandiju kako se tada nazivala.
Učitelj Jovanovac je s početka poput Brunbauera bio nezadovoljan s plaćom pa je nakon dvije godine službovanja zatražio povišicu. U općini su mu to žustro odbili s primjedbom da bi mu mogli oduzeti koji forint umjesto da mu nešto dodaju.
Ljutit ovakvim tretmanom Jovanovac napušta gradištansku školu i zamjenjuje ju vojarnom, ali se vrlo brzo, nakon dvije godine vratio svojoj "prvoj ljubavi".
Đuro Jovanovac je puno učinio u unaprijeđivanju škole u Gradištu koja je 1873. postala članica pedagoško-književnog zbora.
Imalo je Gradište u prošlosti dosta učitelja. Neki su službovali dalje od rodnog mjesta. Od profesora spomenimo Šimu Parašilovca koji je službovao u Jagodini i Nišu na gimnaziji. Godine 1873. s radom počinje i prva učiteljica Katarina Vučičević.
Obuka se u početku održavala u privatnim domovima, najprije u Vršku u kući A. Jovanovca (Jerkovi), zatim u kući Žigmundovaca gdje je nekada bila trgovina "Glaser", pa u gostionici Mate Ribca, a zatim Margetića.
Tek 1836. godine općina kupuje drvenu stambenu zgradu koju pretvara u školu. Takvu zgradu nazivali su "škulara", a nalazila se na mjestu danađnjeg vatrogasnog doma, da bi 1853. g. bila porušena i na istom mjestu za potrebe škole sagrađena nova drvena grada.
Kasnije je sagrađena drvena zgrada zvana škulara. Godine 1874. ispražnjeni su časnički stanovi jer je vojna krajina bila ukinuta pa su stanovi dobiveni za potrebe škole. U njima se održavala nastava.
Gradištanac čika Tuna Babić poklanja školi svoj stan 1956. i gospodarske zgrade s vrtom, a sedamdesetih godina sagrađene su montažne zgrade u dvorištu stare škole, te tako uz adaptaciju stare krčme sačinjavaju prostor škole u kojoj se, nažalost, nastava odvijala doskora.
Doista, u vlažnim, mračnim i trošnim učionicama prastarog zdanja održavala se nastava. Davno je bila nasušna potrebna izgradnja nove škole ali ipak dugogodišnji san mnogih generacija napokon je ostvaren kada je u Gradištu sagrađena i 8. travnja 2002. svečano otvorena nova školska zgrada i sportska dvorana.
Poglavitio treba odati veliko priznanje prosvjetnim djelatnicima koji su u nekadašnjim neprimjerenim uvjetima djelovali više destljeća nesebično se žrtvovavši prenoseći znanje generacijama gradištanskih učenika te su oni tako postali "zaštitni znak" školstva na ovim područjima.
Njihova požrtvovnost i tada a i danas daje velik plodove. Dajući temeljna znanja oni su stvorili preduvjete da imamo veliki broj onih sa visokom naobrazbom te poznate stručnjake u sredinama u kojima žive i djeluju. Zahvaljujući organizacijskoj i kadrovskoj sređenosti, usprkost teškim uvjetima, posebnim nastojanjem prosvjetnih djelatnika, škola u Gradištu zauzela je visoko mjesto u valorizaciji rada.
Učenici su i pored redovite nastave angaširani u mnogim slobodnim aktivnostima te postižu zapažene rezultate i na nacionalnoj razini, često puta bolji od učenika čije su škole bivale daleko opremljenije i imale daleko bolje mogućnosti.
O uspjesima gradištanskih učenika moglo bi se puno govoriti da bi se opisale sve one nagrade i priznanja što ih osvojiše na mnogim natjecanjima i susretima, a poboljšanjem uvjeta, izgradnjom nove škole, uz radišne učitelje i nastavnike zasigurno će uspjesi biti daleko veći.
Spomenimo ovdje ipak tradicionalno uspješnu literalnu družinu. Nekada je ova sekcija izdavala svoj časopis a učeničkiradovi znali bi biti objavljivani u drugim lisovima i nagrađivani na regionalnoj i državnoj razini.
Napomenimo samo da su 1970. na Republičkom susretu literalnih, novinarskih, recitatorskih i dramskih skupina učenici polučili zavidne rezultate. Učenici i nastavnici znajuči pod kojim su uvjetima radili nisu puno očekivali na ovom natjecanju. Pomisao da se natjeću sa renomiranim školoama iz velikih gradova diljem Hrvatske nije im ni potajice dozvoljavala nadati se iznenađenju.
Međutim, među najbolje mlade novinare svrstani su Gradištaci osvojiviši visoko 3. mjesto. Tome nije bio kraj. Specijalna nagrada Školskih novina također je završila u Gradištu. Bila je to nagrada namjenjena onoj školi koja je postigla izuzetno dobre rezultate u odnosu na svoje mogućnosti i uvjete rada.
Nagrada se sastojala od kompletne biblioteke za školsku knjižnicu, a brojala je 700 knjiga. Kako su prolazile godine učenici dolaze i odlaze pronoseći dobar glas škole i u druge sredine.
Dalo bi se puno pisati o uspijesima učenika na natjecanjima Lidrano i drugima, a vjerujemo kako će sve to biti ovjekovječeno u školskoj monografiji.

[statistika] [skola]  [povijest]

© 2002 - 2005   www.gradiste.com  Sva prava zaštičena - inače bi moglo biti po tamburi !