|
<% randomize SS=INT(RND*11)%> |
Povijest[statistika] [skola] [povijest]Prvi spomen 1408. godine Prema nalazima i tvrdnjama arheologa i historičara Slavonija je bila naseljena nekoliko tisuća godina prije dolaska Slavena. Brojne iskopine i različiti alati koji su služili za ribolov na Savi, obranu od visoke vode i sl. dovoljan su dokaz postojanja neolitskih naselja u ovom kraju. U historijsko vrijeme ovdje su dosta učinili Rimljani. Tu su oni utvrdili više mjesta na važnijim putovima. Oko 637. godine naseliše ovaj kraj naši narodi. Imena sela, primjerice Gradišta, upravo nam svjedoče kako su ovi krajevi bili nastanjeni - slavizirani. U srednjem vijeku (1220. g.) pripao je ovaj kraj uz Savu pod Vukovsku županiju. Najmoćnije plemstvo bili su Gorjanski. Neka naselja nastala su upravo u to vrijeme. Cerna je tada imala kaštel i varoš, a Ivankovo je bilo poznato carinsko mjesto.Budući da ovaj kraj nema nekih znamenitih spomenika svoje davne prošlosti, da se ne nalaze kamene ploče i natpisi, ostaci velikih građevnih zdanja, pa je vjerojatno stoga i smatran povijesno beznačajnim. No ipak, i ovaj kraj ima kakvu takvu svoju povijesnu i kulturnu prošlost, koja se istina ne ogleda u kamenim i ostalim povijesnim spomenicima, već u zemljišnom nazivlju, po kome je ostala «zapisana» na ovome tlu tijekom minulih stoljeća sve do danas.Kako ti nazivi mjesta pored ostalog ukazuju na neke izuzetne prilike, društvena zbivanja i pojedine povijesne osobe, onda bi se moglo reći da ovo područje nije bez povijesnih izvora, već je samo, povijesno i topografski, neistraženo i neobrađeno. Postoje i brojna arheološka nalazišta s kulturnim slojevima zemlje, te ostaci obrambenih «Graca», što sve dakako govori o životu i stupnju duhovne i materijalne kulture prisutnog življa na njemu, kroz protekla vremenska razdoblja. Tako primjerice gradištanski poljski potez «Kamenište», odaje tragove iz doba rimskog posvoja. Brojne opeke, podne i krovne pločice, te mnoštvo kamenih mozaika i odlomaka jarko crvene žbuke, izbačenih na površinu traktorskim oranjem, svjedoče da je na tom mjestu stajalo veliko i raskošno zdanje.Natpisi na oštećenim pločama ukazuju na mogućnost, da se tu nalazio «Lager» II. Rimske konjaničke legije iz Sirmiuma.I «veliko brdo» poznato je od davnina po nalazima rimskih opeka, osobito u njegovu podnožju.Prije Turaka selo nije zabilježeno pod današnjim imenom, nego se u opisivanju Cerne 1408. godine samo napominje da se pored toga mjesta nalazi grad, castrum, na savskom otoku (castrum in insula ave habitum). U toj napomeni ne navodi se da se na tom položaju nalazi kakvo selo, nego samo da tu postoji veliko utvrđenje, koje je najvjerojatnije građeno mnogo prije, oko XI. stoljeća. Ono potječe iz vremena kada još nije bilo državne veze Hrvata s Mađarima, te su te utvrde podizali pojedini knezovi na zgodnim položajima kako bi obranili svoje zemlje. Podalje od sastavaka Repovca i Berave na desnoj strani potoka koji je dalje stekao ime Bosut, nalazi se u čistoj ravnici povišenje, «brdo» sa dva vrha, jednim od 108 i drugim od 103 metra visine. Spomenuto staro utvrđenje bilo je zasigurno zahvatilo oba vrha braneći na taj način cijeli položaj. Pored dva utvrđenja položaj su branili i potoci Repovac, Berava i Bosut koji su svojim obiljem vode u poplavno vrijeme stvarali otok. Inače, izuzev «brda» te nešto uzvišenijih dijuvijalnih naslaga na sjeveru ovog područja, čitava površina je ravničarska sa nešto manjim depresijama oko Biđa i Bosuta. Rijeka Sava nekad, a danas i drugi vodotoci, izgradila je svojim radom poslije nestanka Panonskog jezera u jezerskim talozima prostranu aluvijalnu ravan. Stalnim poplavama, pretežno u jesen i proljeće, Sava i ostale rijeke njene pritoke izgradile su plodne površine, na kojima se formirala, pri umjereno-kontinentalnoj klimi, određena vegetacija. Podzemne vode, manje padavine uvjetovale su rast šume nadaleko poznatog slavonskog hrasta i jasena.Predaja je utvrdila da su se kmetska sela toga grada prije Turaka nalazila istočno u Banisavu, Osatnom, Virovcima, Gredu, Bičkim selima i Deševu. Bliže gradu sela su bila Ivaniševci i Poljica. Najjače naselje bilo je u prvo vrijeme ono pored same tvrđave, koje je i po njoj nosilo svoje ime. Vjerojatno da se takav položaj održao do konca turskog gospodstva. U novim prilikama ubrzo je počelo naseljavanje spomenutih prostranih sela u samo središnje naselja pored tvrđave. Dolaskom Turaka utvrđenja u Cerni i Gradištu pripadala su jednom posjedniku. Turci su na poljansku utvrdu (na mjestu današnjih Rokovaca) napali jedne nedjelje kada je puno svijeta bilo u crkvi na misi. Predaja kaže da je u crkvi bila i gospodarica tvrđave i posjeda. Predaja dalje nastavlja da je turska vojska lako svladavši gradsku posadu htjela uhvatiti i gospodaricu, ali je ona pobjegla u tvrđavu na mjestu današnjeg Gradišta. Turci ljutiti što nisu ostvarili svoju nakanu uhićenja, razore tvrđavu u Poljani i Gradištu. Iz povijesnih dokumenata je razvidno da su Turci predajom dobili Poljanu, Cernu i Gradište.U gruntovnici iz 1786. godine stoji kako seosko posjedovno zemljište Gradišta ima jedanaest poljskih predjela, koji nose brojčane oznake i ime veće ili značajnije rudine na tome prostoru.U opisu naselja kraljevine Slavonije i
vojvodstva Srijema iz 1786. godine možemo pročitati kako je Gradište naselje u
ravnici od 105 kuća od kojih je 94 prekriveno šindrom, jedna trskom i deset
slamom. Ima časnički stan od pletera pod krovom od šindre, zatim na isti način
građenu crkvu i seosku stražaru. Ulice su uređene pod konac. Ovo naselje ima
pred sobom dva brežuljka gdje ima i vinograda. Leži nedaleko od rijeke Bosut, a
na pola sata hoda na rječice Bistrici vidi se gomila kamenja, koja je u davna
vremena možda bila neka utvrda.
|
|
© 2002 - 2005 www.gradiste.com Sva prava zaštičena - inače bi moglo biti po tamburi ! |
|
|
Iz spomenutog izvora vidljivo je kako Gradište tih godina biva srednje razvijeno
naselje: više kuća ima Babina Greda (120), Bošnjaci (142) i Cerna (120), dok
Drenovci imaju 98, Đurići 24, Gunja 61, Podgajci 44, Račinovci 55, Rajevo selo
57, Strošinci 41, Šiškovci 22, Štitar 66, Vrbanja 56 i Županja 89 kuća. Djelo "
Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća", opisuje Gradište kao mjesto
udaljeno sat od Cerne, tri sata od Privlake, tri i četvrt sata od Babine Grede,
puna dva sata od Štitara, puni sat i tri četvrt od Županje, te tri i pol sata od
Otoka. Rijeka Bosut teče prema barskoj grabi Mala Berava. Pošto ispod mlina u
nju uvire voda iz graba čini mali zavoj, ostavljajući selo sa svoje desne strane
na 1000 koraka udaljenosti. Rijeka je široka 50 do 60 koraka, duboka tri do
četiri stope. Ima četiri stope visoke obale i muljevito korito. Od sela osim
preko drvenog mosta, ni po kojem vremenu preko te rijeke nema drugog prolaza.
Voda joj vrlo slabo teče, ljeti je korisna za napajanje stoke, a zimi je piju i
ljudi. Barska graba Mala Berava ljeti je povremeno suha i tada je prohodna
pješice na mjestima gdje to ne sprečavaju njezine obale, visoke tri do četiri
stope. Brvno za pješake nalazi se 1000 koraka uzvodno od mlina. Bare kraj šume
Krašički gaj i u njoj za kišna su vremena također teško prohodne po prolaznim
putevima, a ljeti su često potpuno suhe. Blatne dionice i bare na poljima i
livadama uokolo sela prema velikoj šumi, a djelomično već u njoj prema istoku,
ljeti podjednako presuše pa su prohodne i na mjestima izvan prolaznih putova.
Jedina stalna bara Osatna nikada nije prohodna. Sve šume s obje strane Bosuta
visoke su i gusto obrasle pa su prohodne samo po prolaznim putovima. Uzvisina
Veliko brdo dominira selom i njegovim krajobrazom. Put odavde prema Cerni za
suha vremena i suha tla prohodan je i za teška kola, a uporabljiv je, iako teže,
i za kišna vremena. Stoga su i za laka kola teško provozni. Crkva i časnički
stan u selu te kapela na groblju izvan mjesta drvene su građe. 
