Uskoro će 10 godina, točnije 30.6.2002., od kada je www.gradiste.com kao portal prisutan u ovim krajevima. Povodom toga ne očekujte nikakav izlazak na burzu i nikakve prevare već pokušajte i sami svojim radom ili zanimljivošću sudjelovati u kreiranju sadržaja. Čestitke Slavoncu !
Još se završetkom kraja 1. sezone dalo pretpostaviti da će NK Slavonac završiti kao prvak ali je tek 3 kola prija kraja osigurao i teoretski naslov prvaka 1. županijske lige. Uspjeh je tim veći jer postoji kontinuitet u radu svih selekcija kao i radu svih službi podrške.
Kao grom iz kišnog neba odjeknula je vijest da se u Gradištu održava gay parada. Organizatori koji su pokušali uvaliti ovakvu idiotariju ipak su naišli na jednu veliku prepreku - nedovoljan broj do zuba naoružanih policajaca koji bi zaustavili žestoke i pravedne Gradištance. Još veći prezir, nevjericu, diareju i gnušanje izazvala je vijest u nekim medijima da bi pederi i lezbejke mogli usvajati djecu i odgajati ih. U svemu se postavlja jednog ključno pitanje - zašto takvih nametnutih anomalija nema u Cerni među pripadnicama spola koji voli nerazumno trošiti.
Gradištanska parada ponosa
SPECIJALNI IZVJEŠTAJ IZ TAJLANDA I KAMBODŽE
Gradiste.com donosi izvještaj sa Dalekog istoka kojeg je napravio Darko zajedno sa dopisnikom gradiste.com-a za Indokinu koji radi bez honorara. Izvještaj je napisan prije 2 mjeseca i odležao je u vitrinama zbog kolektivnog godišnjeg odmora.
Na putu iz Pazina u Zagreb naletih na autostopera. Vani je padala kiša, ružno vrijeme. Ja mu stadoh, lakše je proći 3 sata vožnje u priči nego u tišini. Nisam pogriješio jer upoznah čovjeka koji je živio u Tajlandu i Kambodži i proputovao cijeli taj dio Azije. Nakon godinu dana ga odlučim zvati jer sam pročitao jednu divnu knjigu o tim krajevima i želio bih da mi bude neka vrsta vodiča. On je to objeručke prihvatio. U roku od 20-tak dana smo kupili karte, nabavili vizu za Tajland i krenuli u avanturu. U Bangkok smo sletjeli nakon skoro 24h leta.
S -2C na +30, odmah me moja reuma prošla od topline i promjene klime, koljeno radi kao urica. Bio sam u dosta velikih gradova, no mislim da je ovo najveći u koji sam kročio, 11500000 ljudi. Zamislite grad u trokutu između Zagreba-Bjelovara-Varaždina, dakle na toj površni živi 11-milijuna ljudi. Osim taksi prijevoza, tuk tuka, autobusa, metroa, Bangkok još nudi vožnju tzv. Sky train ili kako bi doslovno preveo „nebeskim vlakom“. Prijevoz u Tajlandu je vrlo jeftin, jer cijena autoplina je 1,9kn/l, benzina 6,5kn/l. Kao pravi „beckspaceri“ s naprtnjača smo se uputili u poznati dio Bangkoka za turiste zvan Khaosan road gdje se nalaze mnoštvo guesthousa iliti malih hotela. Smještaj se tu kreće od 150-600bht (100bahta je 20kn), zavisi da li želite sobu s ventilatorom ili klimom, s jednim krevetom ili dva. Prvo što sam uočio je mnoštvo hrane koja se nudi na ulici, svi nešto prodaju, peku, roštiljaju.
Navečer se taj dio grada pretvara u pokretne trgovine, ulice se praktički zatvaraju jer su pune prodavača hrane, bižuterije, masaže se nude svakih 50m. Pa smo tako i mi odlučili osjetiti čari poznate tajlandske masaže. Odlučili smo se na masažu cijelog tijela. Dvije simpatične Thai djevojke (morate znati da su Azijati pa tako i Thai narod manji i sitniji, prosječna visina 160cm, težina 50kg) su nas odvele u stan u kojem je dijete plakalo, baka je nešto kuhala, a u jednoj sobici su se nalazile dvije strunjače na kojoj se obavljaju masaže. Kasnije smo shvatili da su to sasvim normalni uvjeti. Bitno je da se privređuje i da su mušterije zadovoljne, cijena samo 40kn. Nakon sat vremena smo bili kao novi, jest da se djevojka namučile mene istegnuti jer mojih 100kg i skoro 2 metra visine su tamo egzotika.
Prvo smo grad upoznavali s taksijem, bio nam je u početku jeftin (5km-10kn), no pošto sam u jednoj knjižari kupio plan grada, shvatili smo da je autobusom daleko najjeftinije se voziti po Bangkoku. U tom planu grada su navedene autobusne linije (brojevi) tko koji gdje voze. Imaju dva tipa autobus i to sa klimom (karta 3kn) ili bez klime karta 1.5kn. Tako vozeći stali smo u dijelu grada gdje je bio pravi pravcat boks meč na otvorenom. Radilo se o tajlandskom boksu gdje se protivnici osim rukama smiju služiti i nogama. Prvo su dvije pripadnice nježnijeg spola stupile u borbu, Tajlanđanka i Japanka. Meni je to bilo prvi puta da pratim borbe uživo, moram priznati da je bilo vrlo uzbudljivo. Tajlanđanka je ne znam kako ostala na nogama, kasnije mi je moj prijatelj Dino rekao da Tajlanđani mogu primiti dosta udaraca ali pasti neće, tako je i bilo, Japanka je pobijedila. Nakon toga su uslijedili muški mečevi koji su završavali u prvim rundama, jednostavno jedan od protivnika je dobio i više nego što je mislio, baš uzbudljivo. Slijedećih nekoliko dana smo proučavali grad. Velika je zagađenost u njemu, ljudi nose zaštitne maske preko lica. U tih nekoliko dana nismo se baš nagledali Sunca, cijelo vrijeme je oblačno u gradu. No grad kao i cijeli Tajland je zapravo vrlo bogat. Prošle godine je Tajland imao suficit u izvozu od 4,3milijarde $. Izvozi se najviše automobili (Toyota) i cijela je država puna tih vozila. Postotak turizma u BND je 15%. Tajland je pun kvalitetnih autocesta, bogatih shoping centara. Evo u jednom smo pronašli klizalište, a u drugom smo se kupali na krovu zgrade gdje su napravili nešto slično Tuheljskim toplicama, dakle sa toboganima i bazenima. Hrane jednostavno ima svugdje. Sve je na bazi riže, slatko ili ljuto. Piletine i ribljih plodova ima najviše, ručak ili večera za 15-20kn se može naći. Svinjetinu, govedinu, slanine, salame, kruha, mlijeka će te teže naći jer su skupi proizvodi, cijene skoro kao kod nas. Nakon 20-tak dana u tim krajevima ja sam smršavio 3kg, prijatelj koji je prije živio dvije godine je smršavio 17kg. Osobito se to vidi po strancima koje smo upoznali i koji su po tri-šest mjeseci u Tajlandu, jednostavno su se „osušli“. Ja volim voće pa sam svoje nepce obogatio sa palačinkama s bananama, mango rižom (mango i riža preliveni kokosovim lijekom), sokom maracuje… Na donjoj slici je prikazan jedan od doručaka!
Osim zagađenosti, po meni drugi problem je ne-higijena i smeća kojeg ima svugdje. Ima ga svugdje jer nemaju koševa za smeće.
Nakon Bangkoka smo se uputili na sjever, drugi grad po veličini grad Chiang Mai. Baš smo naletjeli na festival cvijeća. Grad je suprotnost Bangkoku, s puno svijetla, raznih boja, drveća, mladih (puno sveučilišta), turista možda i više nego u Bangkoku. Tamo sam unajmio bicikl i u tri dana ga pročešljao uzduž i poprijeko. Tražeći rijeku koja protječe kroz grad naišao sam na tržnicu, nema čega nema, gladan ne možeš ostati!
Pošto smo htjeli doživjeti i malo prirode u jednoj agenciji smo uplatili 3 dana trekinga po nacionalnom parku Don Ithanon. U njemu se nalazi i najveći vrh Tajlanda 2565m. Prvo smo posjetili farmu slonova gdje su nas ljubazni domaći i posjeli na njih. Od kada smo sjeli na njih, svakih 5min traže hranu surlom (banane, ima ih svugdje). U jednom trenutku smo krenuli u rijeku, dotični me je dobro oprao, sa surlom naravno. Slijedećih 5h je uslijedilo penjanje po nacionalnom parku, krovu Tajlanda. Od životinja smo vidjeli samo majmune. Najopasnije su zmije i pauci (tarantule). Od zmija to su kobra i zmija tigar koja zna biti u rižinim poljima gdje u zasjedi napada voluharice (štakore, miševe, puhove) i zabunom ljude. Tamošnje stanovništvo već je djelomično imuno na te ugrize i zna se liječiti prirodnim lijekovima. Treking je bio naporan, hodali smo 5h, usput vidjeli par termitnjaka, crvene mrave, jedan me ugrizao, tri dana sam imao fleku na nozi. Naše odredište je bilo selo naroda Karen koji žive u tim planinama. Spavali smo u tzv sojenicama, na povišenom.
Bez struje, kanalizacije, no s svijećama, vatricom, sasvim nešto drugo, vrijeme je tamo stalo. Pošto tamo i rijetko ljudi dolaze, bili smo atrakcija za tamošnju djecu. Navečer su nam se pridružila i otpjevala pjesmice, bilo je neobično i dirljivo. Tamošnje šume su inače bogate bambusima. Naš vodič nam je napravio instrument od njih (nešto kao frula), pribor za jelo, u slijedećem tekstu i prijevozno sredstvo, no ja se sjećam da sam ja te iste bambuse upotrebljavao kao štap za pecanje, dakle namjena im je široka. U sklopu trekinga smo dobili i splavarenje po lokalnoj rijeci Ping. Desetak velikih bambusa spojenih sa konopom i eto ti splavi. Nakon tri dana šetanja i proučavanja prirode, zaželjeli smo se asfalta i hrane koja ne sadrži rižu i piletinu, zaista nam je bilo dosta, pa krenusmo iz Chiang Mai za Bangkok, pa iz Bangkoka za Kambodžu.
KAMBODŽA
Poipet (na slici) je ime graničnog prijelaza, grada, gdje sam prešo iz Tajlanda u Kambodžu. Pošto smo se zadnjih 10-tak dana vozikali po Tajlandu, busevima, taxi vozilima, tuk tukom, odlučih se za vožnju vlakom. Postoji jedan vlak koji povezuje Bangkok i granicu s Kambodžom. Vožnja traje nekih 6h, cijena 48bht ili 10kn, doživljaj je za pamćenje. Svakih 10 minuta i u njemu bakice prolaze s košarom pune koje kakve hrane kroz vagone. Jedna nudi ribe, druga voće, gotova jela u najlonskim vrećicama (uzmu cjevčicu i pijuckaju juhicu iz njih npr.).
Za Kambodžu je isto potrebna viza koja se vadi najjeftinije na granici. No postoje koje kakvi prevaranti koji Vas cimaju i nagovaraju da baš oni radi te vize i da je kod njih to najbolje napraviti. Praviš se blesav i samo produžiš pokraj njih i na samoj granici za 20$ i mito od 3$ (što lijepo piše kao da je to normalo) dobiješ vizu. Sprijateljih se tamo s Amerikankom i jednim parom Engleza, jeftinije je putovati u grupi, pa smo tako unajmili taksi koji nas je odveo u Siam reap. Vožnja 2h, 12$/osobi, dva dolara skuplje nego bus. Taksi je bio Toyota Camry, svi su auti na cesti Toyota Camry kasnije zamijetih, naravno na plin. Inače u Kambodži je glavna platežna valuta USA dolar, njihov riel je druga valuta i manje se koristi.
Tajland je jeftin za naše pojmove, Kambodža je duplo jeftinija od Tajlanda. To je najsiromašnija zemlja koju znam, higijena je na dosta niskom stupnju, no to ne smeta masu turista da posjeti svjetsko čudo Angkor Wat (Angkor znači "grad", dok riječ wat na jeziku Kmera i tajlandskom znači "hram") koje se nalazi u Siam reapu, gradu od nekih 100000 ljudi. Prosječna starost Kambodžanskog stanovništva je 30-tak godina. Masovne egzekucije stanovništva koje je izvršio Pol Pol (to mu je „umjetničko ime“) vođa crvenih Kmera između 1975-1979g, su prorijedile stanovništvo. Procjenjuje se da je pobijeno 1.7 milijuna ljudi, petinu tadašnjeg stanovništva. Više manje intelektualce, učitelje, pa je stoga veliki problem u Kambodži edukacija stanovništva. U biti u tih nekoliko dana shvatih da državom vlada dolar, strani kapital, Japanci, Koreanci, Francuzi i Amerikanci. Oni i obnavljaju državu, osobito se to vidi na Agkor Watu, gdje Koreanci obnavljaju hramove.
Uzeo sam ulaznicu za jedan dan, biciklom sam prešao nekih 30tak km, za cijeli obilazak bi mi trebao 3 dana. Cijeli grad se prostire na nekih 500 hektara, kažu da je u njemu živjelo oko 1 milijun ljudi i da je bio najveći toga doba, u biti to je najveći vjerski grad ikad napravljen. Otkrili su ga Francuzi krajem 19st. U njemu živi 2000 kambodžanaca koji ga usput i održavaju, plaća im je (doznah od vodiča) nekih 20$. Hramovi su mješavina hinduističkog i budističkog utjecaja i oko njih se nalaze jezera. Kralj Jasowarman je sagradio brojne sisteme navodnjavanja i umjetnih jezera, što je omogućilo seljacima uzgoj i do tri žetve riže godišnje. Ovako uspješna poljoprivreda rezultirala je viškom hrane i donijela carstvu Kmera veliko bogatstvo. Tako je zemlja postala uz Kinu najvažnija azijska sila, a Kmeri su mogli graditi velike gradove i ogromne hramske komplekse. Angkor wat je zaista poseban doživljaj i samo se zbog toga isplati vidjeti Kambodžu. Na neki način odskače od svega što se vidjeli do sada. Ta arhitektura, jezera oko hramova, pita se čovjek kako je to moguće bilo napraviti, kojom tehnologijom.
Šetajući najvećim hranom, prišao mi je jedan mladić, Kmer, i počeo razgovarati sa mnom. Živi u budističkom hramu za školovanje mu je potreban novac pa zarađuje kao vodič. U 20-tak minuta mi je ispričao ukratko povijest Angkor wata i ja sam mu se zahvalio određenim dolarskim iznosom. Oko hramova se nalaze i mini shopping centri i opet obilje hrane. Bio sam iznenađen kako je u biti na tim mjestima jeftinije nego u gradu pa sam i malo trgovao. Svila je vrlo jeftina u Kambodži, mislim da su oni jedni od većih proizvođača svile. Košulja svilena s 15$ spuštena na 10$. Pokrivač za krevet, isto svileni, s 50$ na 20$. Majice pamučne 2$. Na kraju sam kupio i ono što nisam mislio ali drago mi je da sam se riješio tog tereta, što kupiti svojima za poklon?
U jednom od hramova raste neobično drvo, na jednom portalu sam našao da se zovu Banyan divovsko stablo. Ta vrsta stablo prodire unutar hrama i uništava ga. Na ovoj slici se vide potpornjaci koji drže građevinu da se ne sruši. Nevjerojatan je osjećaj hodajući i prolazeći kroz te građevine, kao da nisu stvarne, kao da nisu s ovog svijeta.
PHNOM PENH
Sam dolazak u gl. Grad je bio ujedno i mala avantura. Cesta od Poipeta (graničnog prijelaza) pa do Angkor wata je prilično dobra, no cesta do Phnom Phena je prilično problematična, još se gradi. Autobus je bio u redu(obavezna klima i TV). Odmoriti se u biti ne možeš jer vozač cijelo vrijeme trubi, autobus se trese od neadekvatne ceste. Vožnja je trajala nekih 5h. Na jednoj postaji gdje je restoran (naravno sve je na otvorenom) se kao slatkiši nude kukci, škorpioni, crvi.
I baš je jedan Kmer to kupio svom djetetu, onako kao što mi kupujemo kestene, u papirnati smotuljak. Glavni grad Kambodže Phnom Penh ima milijun ljudi. Tu se već po prometu osjećaj utjecaj Vijetnama, ceste su jednostavno zakrčene, ne zna se kud tko vozi, zapravo je pravi adrenalin to probati, ja jesam na biciklu. Gradom prolazi velika rijeka Mekong. Grad ima lijepo šetalište uz rijeku, tu je i francuska četvrt. Kambodža je bila 50-tak godina Francuska kolonija.
Šišanje možete obaviti i na ulici kao i ostale obrtničke usluge. Puno slobode, svi nešto rade i nitko nije gladan, riže ima i to je najvažnije. Ljudi se ne svađaju, budizam ne zna za to, samo se smješkaju kada im je neugodno. To bi bio rezime mog shvaćanja načina života u tim krajevima. S povratkom u Hrvatsku samo neka ograničenja i zabrane, globalizacije tek treba pokucati na njihova vrata, još ne znaju kako im je lijepo!
Srdačan pozdrav Darko Štefić
Galerija slika - LINK
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())