Sicilija

Povod posjetu ovome izuzetnom otoku koji je postao pravo otkriće bio je  večernji nedostatak inspiracije za bilo kakvu aktivnost, čeprkanje po ryanairovim stranicama i blagodatima niskobudžetnih prijevoznika. Primamljiva ponuda od 50 € za let TRST – TRAPANI – TRST realizirana je nakon pola sata a tek onda se krenulo sa istraživanjem i pripremom za put koji je dug 1000 km u jednom smjeru + 100 do aerodroma zadrtim partizanima neprežaljena Trsta. Par posjeta web portalima i forumima pripremila me je za put koji je realiziran krajem 11.mjeseca. Pokušajte zamisliti da idete na mjesto na kojem nitko od vaših poznanika nije bio i u mjesto za koje niste nikada niti čuli uz veliku količinu uobičajenih predrasuda o nepoznatim krajevima, ljudima i kulturama. Za dobar dio predrasuda kriv je i Francis Ford Coppolla i njegova trilogija.

Iznenada je iskrsnula iz ropotarnice zaborava činjenica da je na Siciliji 7 godina u zarobljeništvu boravio moj pradjed Toma i to kao zarobljenik u I svjetskom ratu. Navodno ga je okružilo u jednoj kotlini 45 talijana. ( U neravnopravnoj borbi prsa u prsa talijani su prešamarni i svih 45 se vratilo kući uplakano a pradjed se iz etičkih razloga odlučio predati neki je logički slijed događaja -)  Prema usmenoj predaji  tamo je kao austrougarski vojni zarobljenik radio u nekom selu. Bilo bi interesantno pronaći to selo. Prema priči  nikada se nije bolje proveo a honorar je nakon povratka zarađivao kao prevoditelj sa/na talijanski jezik u Posavini! Legendarni je njegov povratak jedne nedjelje popodne kada ga je žena moja prababa ugledala sretno je uzviknula - "Toma, ti već dolaziš!" Na slici dolje koja je nastala negdje pred početak 1.svjetskog rata - pradjed - zarobljenik na Siciliji, djed i prabaka. KLIKNI NA SLIKU ZA VEĆU

Na prvi tren se ne bi reklo ali Sicilija ima više stanovnika nego čitava Hrvatska, preko 5 milijuna. Površinom od 26000 km2 gotovo je velika kao pola naše zemlje. Na otoku vlada „prava“ mediteranska klima, vruća ljeta i blage zime. Na najvišem vrhu i poznatom vulkanu Etni (3232 m) često pada snijeg. Otok ima izuzetno bogatu povijest i  na njemu su živjela različita plemena još od par tisuća godina prije nego se brojčanik kojima brojimo godine svečano označio nulom – rođenjem Krista. Sikani, Elimi i Sijuli su prva plemena koja su naseljavala Siciliju, pa su onda Grci došli pametovati, Atenjani, Vandali, Normani, Kartažani,  koje su Rimljani satrali, Bizantinci, Barbari, Španjolci, Arapi i tko za tko još koga povijest nije zapisala ili ga je krivotvorila u čast drugoga. Veliki broj različitih civilizacija koji je želio biti na Siciliji ne treba čuditi jer je otok obilovao pa i danas naravno,  velikim brojem različitih vrsta žitarica, maslina, agruma, povrća, tropskog voća, vinove loze, a danas se uzgaja gotovo sve pa čak i banane. Za vrijeme rimskog carstva otok je bio poznat kao žitnica carstva. Osim toga bili su i značajno trgovačko središte samim središnjim položajem na Mediteranu i sjecištu putova. Vrlo zanimljivo kada se malo pročeprka po toj antičkoj povijesti i vidi koliki je broj civilizacija tisućljećima živio na tim prostorima vrlo blizu Neko vrijeme bili su i Kraljevina a oda su se prije 150 godina ujedini sa Italijom, dosta su dobili po tabmuri tijekom 2. sv. rata, dosta su se dugo opravljali i zadnjih 20 godina napreduju. Možda sam nekada mislio da je Sicilija siromašna. Danas mislim da je vjerojatno najbogatije mjesto koje sam posjetio a jedan od argumenata su potpuno prazne ulice nedjeljom u 14 sati - imaju vremena za sebe i svoje.

PRVI DAN - PETAK

Put prema Italiji preko Kopra, obilazak autoceste i izbjegavanje nepotrebnog plaćanja 15 eura za 7 dnevnu vinjetu. Usputno stajanje u jedan ne baš tako popunjen trgovački centar u Muggi i nastavak prema Trstu i 30 tak minuta od njega udaljenog aerodroma Ronki. Kako avion polijeće dosta kasno, oko 21:40 i slijeće u 23:20 plan je bio prespavati na aerodromu i ujutro u 6-7 sati u subotu uputiti se u 20 tak kilometara udaljen Trapani.

U dosadi na tršćanskom aerodromu može se pogledati zanimljiva izložba o nekom pustolovu koji je tulumario Kongom - oružje afričkih lovaca sa kraja 19.stoljeća

U vremenima kada je svaki novčić dragocjen, što je uvijek barem kod mene, ljubitelji putovanja često se koriste ovom strategijom prespavati na aerodromu i uštedjeti kojih 15-50 eura na ho(s)telskom ovisno o destinaciji, dostupnosti i sezoni. Drugi razlog je što hosteli ili Bed & Breakfast (krevet i doručak) prenoćišta ne primaju goste poslije 22 sata.  Čak i postoje zanimljive i nadasve korisne internetske stranice www.sleepinginairports.net na kojima putnici daju svoja iskustva i rangiraju aerodrome prema iskustvima noćenja na njima. Prvu nelagodu osjetio sam pročitavši da se aerodrom u Trapaniju zatvara u 1.30 do 5.00 a smještaj sam rezervirao samo na jednu noć. Nelagoda se ponovo javila ulaskom u polupopunjeni avion pa sam si par puta postavio pitanje – što je meni ovo trebalo, letiš na Siciliju, znaš par talijanski riječi, nemaš smještaj prvu noć. E da još malo zaboravih, na graničnom prijelazu prema Sloveniji granični policajac mlađahni Makarević me zabrinuto upozorio : “ … pa gdje ćeš na Siciliju irudati mafija će te satrati …“. a i Runjo je oprezno komentirao da je pametnije izbjegavati južne krajeve Italije. I dok avion leti preko vedrim nebom duž čitave Italije (posebno je dojmljivo iznad Rima) adrenalin i optimizam su rasli u nadi da ću moći „ubiti oko“ na nekoj od aerodromskih klupa. Međutim – ništa od toga. Ljubazno i diskretno su nam dali do znanja da moramo prema gradu - bilo nas je par takvih vikendaša sa ruksazima. Ulazim u autobus koji vozi bez strogog voznog reda kao i većina autobusa na Siciliji. Cijena prijevoza je 4.5 eura a može se i taksijem po cijeni od 25 eura uz vidljiv natpis sa brojem policije ako vam taksist naplati i cent više za dodatnog putnika ili bilo kakav dodatak. U autobusu upoznajem dva para slovenaca umirovljenika koji mi obećavaju da će pitati ima li mjesta možda u njihovom hostelu. Oko ponoć izlazimo iz autobusa nas pet negdje van. Hodamo rivom i gledam prvi puta Mediteransko more. Prolazimo uz uske ulice, vani ljudi kao da je kirvaj. Stanemo pred hostelom dok gospođa slovenka telefonira. Mjesta u hostelu nema ispričava se vlasnik mladić na iznenađujuće dobrom engleskom. Kudim i molim da me primi spavati ću na podu, u kuhinji  na vrećama luka. Mladić je me pozvao do susjednog kafića, prišao najvjerojatnije vlasniku koji je bio u grupi nekih 10-15 ljudi. Nešto im je rekao i vjerojatno će mi dugo vremena ostati prizor u sjećanju kada je njih 5-6 istovremeno mobitelima uputilo pozive i da skratim našlo mi smještaj za minut. Veoma srdačna mladež koja je potpuno suprotna od mafije koja vreba da vas rastrga i opljačka u sekundi.

Sicilija - Trapani-  26.11.2011. oko pola sata poslije ponoći. Vani je oko 20 stupnjeva, lagani mediteranski vjetar, komentiramo kao su nam se poremetila godišnja doba. Bez smještaja, Afrika bliža 5 puta nego Hrvatska.

DRUGI DAN – SUBOTA

Nakon ugodnog sna poluotvorenih prozora i doručka, polazak u prijepodnevni obilazak grada. Gazda je navečer rekao samo da ostavim ključeve i da mogu izaći kada hoću. Stoga je najbolje da uz slike ispričam iskustva iz Trapanija grada u kojem snijeg pada jednom u 20/25 godina i kojega nije zagušio masivni turizam.

Pogled iz apartmana - tipičan talijanski, felinijevski, samo što ne iskoči  neka bujna talijanka sa susjednih prozora. Zgrada sa koje je slikano je starija od djeda Georga Washingtona.

Zanimljiv način kako se odlaže smeće slikan u jutarnjim satima - na konopcima i kukama spušta se i sa najviših katova. Na nekima su mjestima nonšalanti po pitanju čistioče, možda u razini sa našim mjestima na obali.

Riva - 9 sati je ujutro subotom i nema previše ljudi.


Torre di Ligny - utvrda koja je imala namjenu obrane od barbara a danas je muzej.


Slikano sa zadnje strane utvrde - desno je Tirensko more a lijevo Mediteransko. More je sličnih boje kao naše i kojih 2-3 stupnja toplije. Nekada je ovo mjesto bilo sjecište putova antičkih galija i jedrenjaka.

Štand pored tržnice - Izuzetno ljubazna prodavačica sa većinom vlastitih proizvoda nije mogla sakriti emocije kada je saznala da će joj slika biti na najvažnijem portalu istočne Slavonije kojeg prije pelinkovca, kave, jaja na oko i velike nužde pregleda i sam Obama. Kilogram naranči (pola eura) je završilo u probavnom putu isti dan - neusporedivo sa svim dosadašnjim narančama.

Ribarnica - početak društvenog života. Dreka na njoj neopisiva kao da svako ima kurje oko na kojem mu svatko staje. Cijene slične našim sa nešto većim izborom nekih vrsta koje nisam vidio. Čest ulov su tune. Napadno vas uvjeravaju da je baš njihova riba najbolja za vas. Cijene su mi se učinile malo više nego u našim ribarnicama.

Prva kava - vlasnik se ponosno slikao pored navijačkog šala njihove navijačke skupine.  U isto vrijeme punom parom rade brijačnice gdje starija ekipa podšišava brkove. Optički zum je bio preslab da bih se usudio poremetiti svakodnevnicu domaćina.

 Talijani najčešće piju kratke kave koje se popiju u dva srka. U kvaliteti su nenadmašni. 

Mafija - od mafije jedino na što sam naišao je ovo :-).

Katedrala  - izgrađena 1421. g i njena unutrašnjost. Nalazi se na glavnoj ulici u starom djelu grada - Corso Vittorio Emanuelle kao i veći broj sakralno-povijesnih građevina. Hodajući ovom ulicom može se pronaći veliki broj hostela u ovo doba godine polupraznih.



Park - na kraju starog djela grada smješten je veliki park sa raznolikim drvećem koji su njihovi pomorci generacijama donosili iz čitava svijeta. Vrlo su zanimljivi ovi fikusi a ispod jednog mogu stati manji slavonski svatovi do 300 ljudi.

Klima - 25.11. između 22°-24° stupnja nešto prije podne. U zadnjih 40 godina najniža zabilježena temperatura nije bila ispod nule, prosjek za 11.mjesec je oko 17°. Zahvaljujući blagodatima mrežnih tehnologija sa svojima sam razmijenio dvije poruke i saznao da se u Slavoniji magla ne spušta već danima, da je malo ispod nule  i dodatno zaoštrio odnose izbjegavši svinjokolju.

Laprdavci - vrlo komunikativni i temperamenti umirovljenici srčano se trude objasniti vam "rukama i nogama" gdje treba ići (drugi hostel). Velika je vjerojatnost da je neki od njih radio u Njemačkoj, Sjevernoj Americi, Australiji i sl. i sada uživa u izvrsnoj klimi i usporenom načinu života u odnosu na navedene zemlje. Sa jedim je tako jezik komunikacije bio njemački, radio je u Stuttgartu 40 godina.

Ultranacionalisti - nisam uspio slikati unutrašnjost ekipe domaćih umirovljenika koji su me odmah svi zvali čim sam 3 sekunde fokusirao pogled na njih. Puno je takvih "institucija" ili običnih hodnika sa 2-3 stola, improviziranim šankom u kojem se dokoličari i raspravlja o svemu i svačemu. Kao protivnik EU integracija po svaku cijenu ono što sam im na "književnom" talijanskom rekao je otprilike ovako ... Forza Italia, mala pauza, Forza Croatia, onda velika pauza i neki mmmmmmmmmmnnnn neartikulirani zvuk koji je trebao predstavljati skepticizam, konzervatizam, oprez i mudrost pa na kraju Europa Unione uz puno kisele face. Prijateljski su shvatili moje poruke uz tradicionalne glasne uzvike, još par pitanja, pokušaja komunikacije, sreće što znam njemački kao i jedan od prisutnih. Ultranacionalizmom sam počašćen kao da neki talijan zaluta kod nas na neku fišijadu, sigurno bi otišao ponižen, gladan i žedan.

Talijanska pekara-picerija - Tipičnom slavoncu ovakve duhovne institucije sa delicijama od domaćih sicilijanskih namirnica bile su pravi melem u vječnoj borbi protiv opake bolesti anoreksije koja vreba na svakom koraku. Ta misao bila mi je vodilja na svakom koraku i srećom u Trapaniju postoji puno ovakvih mjesta.

Kubanski trg - Južnjačka krv

Imaju i oni arhitektonskih ispada.

Večera za 5 - U drugom trenutno polupraznom i vrlo dobrom hostelu pitao sam domaćina gdje bi mi preporučio večeru, domaću i ne previše ekskluzivnu - dakle jeftinu. U samom centru jedva sam pronašao mali restorančić (dva stola) Bettina ako se tako može nazvati ovakvo obiteljsko zdanje. Odrezak tune sa žara na maslinovom ulju i limetom (japanci -plačite od muke), rižoto sa plodovima mora, domaći kruh i 0.25 dcl vina je zapravo objed za dvoje a to bi vas izašlo 11 eura. Organizacija posla i hijerarhija je jasna - starija gospođa ujedno i kuharica i sin konobar koji je stalno brbljao Maaaaaamaaaaaaa ..... i nešto na talijanskom i tako par puta. Kada se mama pojavi 40-godišnji sin konobar postane manji od makova zrna a otac navikao na sve to ne doživljava nikoga. Buka u simpatičnoj konobi je dio inventara. Osobno preferiram ovakvu vrstu konobara iz naroda koje će vam se izjadati (tek kad je mater otišla), podijeliti svoje brige i političke stavove nego neki bezdušni robot od posluge sa 5 certifikata.

TREĆI DAN – NEDJELJA

Ujedno i dan povratka, ispijanja ekspresa i šetkanja. Da je malo toplije vjerojatno bi ga iskoristio na kupanju u pola sata udaljenom San Vito lo Capo - pa bacite pogled na njegove plaže. Druga dobra ideja je i posjetiti Erici gradić (29 000 stanovnika) iz antičkog doba koji se uzdiže iznad Trapanija na nekih 750 m i do kojeg je najbolje doći kombinacijom autobusa i žičare (3 + 6 eura za povratnu kartu). Naravno ako je posjed duži od 2-3 dana posjet Palermu glavnom i najvećem gradu Sicilije sa 600000 duša bi se podrazumijevao. Najbolja ideja, tako mi se čini, bi bila rentanje automobila i obilazak čitavog otoka u trajanju od barem 2 tjedna.

Erici - Tko bi rekao da je na vrhu brda grad koji ima skoro 30000 stanovnika.

Zašto neko može pjevati o galebovima kao plemenitim životinjama ? Ovdje ih nazivaju morskim štakorima.

Izbjeglice iz zemalja Magreba trate vrijeme nedjeljom. Mnogi od njih doplove do ovog grada i dok čekaju da im se riješi ili utvrdi izbjeglički status jednostavno nestanu - zbrišu kod rodbine i prijatelja uhodanim kanalima. Ako nemaju kriminalni dosje mogu se slobodno kretati gradom dok su u procesu rješavanja statusa. Operaciju ilegalnog prelaska plaćaju i do 2000 eura.

Sicilijanski Mirca - Uporan je bio u namjeri da dobije euro i pobijedio je!

Ogromno kestenje - pogodite kakav okus ima bijeli prah kojim je posut ? 

Ultras Trapani  - Najdraža slika - sa ovim momcima nema šale ! Premda je naša 1. nogometna liga trenutno nešto najgnjusnije leglo kriminalaca  i najnemoralnije što postoji u hrvata poslije V.B. (49) :-)  - to ne vrijedi nikako i za Cibaliju koja je oduvijek vlastitim nogometnim pogonom i u neravnopravnim uvjetima kročila put prema sportskim uspjesima. Pokrenuta je inicijativa da se posjete ove dvije istoimene navijačke skupine - možda ovi momci dođu na vinkovačke jeseni na koji dan a i Ultrasi Vinkovci bi se mogli nakon svinjokolja malo osunčati u ovim krajevima. Dobar provod - garantiran !

U vrijeme nedjeljnog ručka  nema nikoga na cesti. Još malo šetnje gradom i približilo se vrijeme povratka. Oko 17.30 vrijeme je polaska autobusa na aerodrom, oko 20.00 ukrcaj u avion i povratak u Trst.

Zaključak - svakako posjetiti !

Galerija slika - LINK