Osnovan Košarkaški klub

Suvremena sportska dvorana u sklopu škole sagrađena prije desetak godina, omogućila je našim mještanima razne sportske aktivnosti: mali nogomet, taekwon-do itd. Dvorana je doslovno popunjena do ponoći svaki dan, termin je vrlo teško pronaći – proračun Općine se dodatno puni.
Tako je i ovih dana osnovan Košarkaški klub. Predsjednik je Srećko Papac, tajnik g. Stojanović - Đore. Dr. Vlatko Previšić je iz Zagreba donio opremu – Cibonine dresove.
Trener KK Gradište je gosp. Anđelko Župarić (košarkaš iz KK "Županja", a selekcija košarkaša KK Gradište 95.god. i mlađe će se natjecati za početak u županijskoj ligi za najmlađe, koja počinje na proljeće ove godine. Predsjednik osnivačkog odbora je mr.sc. Branislav Orešković






Stariji „hakleri“ prisjetit će se entuzijazma u izgradnji prvog koša na sredini betonskog igrališta i nekoliko ekipa koje su čekale svoj red za vrijeme najjačih zvizdana. Tvrda gradištanska obrana, tzv. „Gradište defence“ zadavala je glavobolje susjedima cernacima i županjcima. Današnja stil košarke pokazuje da smo bili ispred svoga vremena te da je krilatica spriječiti protivnika i po cijenu ribanja koljena na grubom asfaltu marke 5 imala smisla.
Mnogi će se sjetiti krvoločnih duela braće Baran – Prde i playa Fulla. Poznat je Prdin skok sa dizanjem noge u nazad i udaranjem brata Fulla u testise. Od značajnijih bratskih košarkaških obračuna, doduše povremenih, spomenimo i braću Šitum, Mircu i Gelange Rudija.

Osim na malom nogometu, njihovi srazovi na haklu mogli su se nazvati „uvod u domovinski rat“. Spomenimo još Mircin uzvik „Safet Isović“ prilikom izbačaja lopte nakon 8-koraka, te Lakijev legandarni uzvik „Hendrix VIII !“.
Od igračkih duela spomenimo dvoboje teških centara Breza i Nena Marte, nepogrješivi horok Jose Funjare, Cančev dribling-trzaj šut, asistencije Čole Nožara koje ponekad niti on nije uspio shvatiti, Vladu Žiku centra meke ruke koji se znojio na hektolitre, Mikija Gagulića i njegovo stalno uređivanje frizure, pa čak i Ittu koji je znao ponekad doći baciti koju partiju.

Lopatnja Bara dala je dva profinjena igrača –Želju i Iliju Dubravac koji su tehnički bili potkovani i mogli su igrati na svim pozicijama. Ponekad se nisu mogli uklopiti u tvrdu igru, te su ako i mi sivi zbog slabijih živaca, znali biti isprovocirani i napustiti teren.
Nepravedno bi bilo spomenuti najviše prisutne igrače također tananih živaca ali precizne ruke, Mikija Piknjača i Zorana Ivića. Legendarno je ganjanje Z.I. i Pipena po igralištu nakon izgubljene utakmice.
Jedan mračni događaj bacio je ljagu na košarkašku tradiciju u Gradištu. To je bilo rezanje koša od Iffe koji je, zar je to i potrebno napomenuti, kako tipični gradištanac slabijih živaca podrezao koš jer mu nitko nije htio dodatni nogometnu loptu. Naime on je izvodio slobodnjake, premda uopće nije bio za slobodnjake – pokojni dida Loco ne bi mu niti za 5 svojih dugovječnih života uspio namjestiti nogu. I kako po ustaljenom običaju ta je lopta kao i svaka druga završavala daleko od gola, tj u kanalu pored igrališta. Sutra dan dogodilo se čudo! Novi koš je iznikao kao kaktus poslije kiše !
I na kraju šećer. Naš jedini košarkaški prvoligaški igrač Grebo i njegov specifičan trening koji je polučio izvanredne rezultate.
Molimo nadopunite ovu vijest svojim sjećanjima!