Gradište – selo doktora !
Prenosimo tekst Sulejmana Salihovića koji je izašao na preko cijele srednje stranice rubrike Magazin u „Glasu Slavonije“. Malo je toga teksta i autor skinuo sa ovih stranica.
GRANIČARSKO SELO MALO – SVIJETSKI POZNATE ZNANSTVENIKE DALO
Svako je selo prema nečemu poznato, a Gradište kod Županje po mnogo stvari. U pučkoj, zavičajnoj čitanci „Bečki perivoj“, tiskanoj u Osijeku 2000.g., Miro Marinčić piše:
„Gradište je metropolis hrvatske tamburaške glazbe, riznica narodnih rukotvorina i tradicijskog graditeljstva, ognjište vatrenih preporodih davorija i budnica, kolijevka hrvatske pučke naivne književnosti, bećarska akademija. U njemu se nalazi najsuvremeniji radarsko računalni centar hrvatske meteorologije i transkontinentalne zračne navigacije.“
SELO ZNAMENITIH
No, to ipak nije sve. Otkrili smo da je Gradište i selo znamenitih ljudi s doktorskim diplomama kojih je ovdje s obzirom na broj stanovnika više nego u drugim mjestima. Otkrili smo sedam imena Gradištanaca koji nose titulu doktora znanosti. Među njima ima i medicinara, veterinara, književnika, profesora visokoškolskih ustanova, teologa, političara i drugih. Osim toga, iz ovoga sela su i tri doktora specijalista. Posjetili smo Gradište da saznamo više o tim znamenitim ljudima koji u svom rodnom listu imaju upisano Gradište kao mjesto rođenja.
Domaćin nam je doc.dr.sc. Martin Tokalić, pročelnik Odjela abdominalne kirurgije Kliničke bolnice Osijek i viši predavač na Medicinskom fakultetu u Osijeku, a vodič po selu prof. Viktor Primorac, profesor povijesti. Dr. Tokalić još uvijek je nostalgičan pa u rodnu kuću dođe bar jednom nedjeljno, ljeti i češće. Čuva još uvijek sve ono izvorno što mu je ostalo i od djeda i bake i od roditelja – namještaj, staru peći štednjak, stare fotografiju koje podsjećaju na pretke i mladost, a u dvorištu je još uvijek stari štagalj, kačara i šljivik koji je obnovio.
Potječe i starosjedilačke obitelji u kojoj ima izgrađeno obiteljsko stablo od 1720. godine do danas.
Povijesni zapisi govore i o zadruzi obitelji Tokalić . Sjeća se svih svojih dana mladosti provedenih ovdje kad nije bilo svega u izobilju kako danas, o svojim ne baš lakim studentskim danima, ... Mladost je već dosta iza njega, ali iako je već u 65. godini života, još uvijek sigurnom rukom hvata skalpel. Drži da je mnogo postigao u životu i sretan što ima sređen obiteljski život čemu mnogo pridonose supruga Zdenka i dvije prekrasne kćerke.
I DR. ZLATAN SREMAC JE BIO GRADIŠTANAC
Gradištanci s ponosom pričaju i o svom sumještaninu, dr. Marku Kadiću, veterinaru i enologu rođenom ovdje 1900. godine, umrlom u 90. godini, koji je studirao u Beću i Zagrebu. Službovao je kao kotarski veterinar u Županji, Zemunu i Karlovcu. U vrijeme NDH radio je kao načelnik Veterinarskog odjela u Ministarstvu narodnog gospodarstva. Komunističke vlasti su ga nakon godina nemilosti vratile 1949. u Ministarstvo poljoprivrede na dužnost referenta za poljoprivredna dobra, a godinu dana potom vreća se u Vinkovce za upravitelja veterinarskog zavoda. Još u mladosti volio je pisati stručne članke o veterinarstvu i stočarstvu i etno-veterinarstvu te o tradicijskoj kulturi o čemu je objavio 1200 članaka. Danas jedna ulica nosi njegovo ime - tzv Lopatnje Bara.
Prof. Vitomir Primorac pokazuje nam „Liječničke novine“ broj 44 iz 2005. godine u kojima je rubrici iz medicinske prošlosti objavljen zapis o tri istaknuta liječnika u Hrvatskoj seljačkoj stranci među kojima je i dr.Zlatan Sremac. Rođen je 1888.g. u Gradištu, gdje je kako pohađao i osnovnu školu. Kao liječnik službovao je u Vinkovcima i Zagrebu. Bio je član predsjedništva AVNOJ-a i tajnik ZAVNOH-a. Poslije II sv. rata obnašao je dužnost ministra i potpredsjednika Hrvatskog sabora. Iz tih vremena stari Gradištanci pamte i Antuna Babića, rođenog 1875. godine koji je bio dugogodišnji dopredsjednik HSS-a. Između dva rata bio je narodni poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije, a 1945. g. i poslanik u Ustavotvornoj skupštini Jugoslavije, dok je 1946. godine imenovan za potpredsjednika Hrvatskog sabora u kojem je još u dva mandata bio narodni poslanik županjskog kraja.
U monografiji Vukovarsko-srijemske županije je u imenaru zaslužnika zapisano i ime dr. Krešimira Bagića, književnika koji je nakon studija ostao raditi kako asistent na Filozofskom fakultetu, gdje je danas izvanredni profesor. Susreli smo ga u Gradištu gdje bar jednom mjesečno obiđe roditelje. Osamdesetpetogodišnji otac Ante i nešto mlađa majka radosni su što su unatoč teškom životu poljoprivrednika s malo zemlje uspjeli 
pomoći sinu da bude uspješan. A uspjesi su fascinantni.Dr. Bagić je danas znanstvenik. Šef je katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i direktor je Zagrebačke slavističke škole. Tri godine je predavao hrvatski jezik na Sorboni. Do sada je objavio 15 knjiga, od kojih polovinu znanstvenih i polovinu vlastite poezije. Od zbirki pjesama poznati su mu naslovi „Svako je slovo kurva“,“Jezik za svaku udaljenost“,a od znanstveno-esejističkih „Živi jezik“ i „Treba li znati pisati kako dobri pisci pišu“. Napisao je također i književnokritičku knjigu „Brisani prostor“ za koju je dobio nagradu „Julije Benešić“, te priredio „Rječnik trećeg programa“, zbornik „Važno je imati stila“ i anatologiju hrvatske kratke priče „Goli grad“. Bio je i urednik u Studentskom listu. Quorumu i na Trećem programu Hrvatskog radija, te dopisnik Sportskih novosti. Pjesme i znanstveni radovi prevedeni su mu na francuski, engleski, njemački, talijanski, poljski, slovenski, češki, slovački i druge jezike.
Dr. Ivan Ivanšić je poslije završene osnovne škole u Gradištu i gimnazije u Vinkovcima otišao na studij u Zagreb. Stipendiju za Elektrotehnički fakultet dobio je od Željezare Sisak. Diplomirao je s odličnim uspjehom i dobio odmah zaposlenje kao stalni asistent Zavoda za primjenjenu matematiku Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu, a potom je od 1961. godine bio predavač za predmet matematika na istom fakultetu. Želja za što većim znanjem odvela ga je i na postdiplomski studij na Prirodoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao u 35g. Dvije je godine proveo na specijalizaciji u SAD, gdje je na University of Georgia obranio doktorsku disertaciju i dobio titulu doktora matematike. Vrijeme od 12 godina (1978-1999.) proveo je i kao izvanredni profesor „u gostima“ na Univerzitetima u SAD. Bio je i član Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu, te glavni istraživač na mnogim znanstvenim projektima i organizator znanstvenih projektima i organizator znanstvenog časopisa „Glasnik matematički“ i publikacija koje izdaje Hrvatsko matematičko društvo. Obavljao je i recenzije za radove u stručnim časopisima u Hrvatskoj i mnogim inozemnim časopisima. Dobitnik je prestižne nagrade „Ruđer Bošković“ za 1980.godinu i „Zlatne plakete“ „Josip Lončar“ za 1985. godinu.
Doktor znanosti Vlatko Previšić nije se mogao pomiriti s prvim zaposlenjem u svojstvu učitelja u Gradištu, pa
je nakon četiri godine 1968. upisao pedagogiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student je rektorovu nagrdu za odličan uspjeh i prvu nagradu Sveučilišta za studentski pismen rad „Znanstveno-tehnička revolucija i odgoj“. Od 1973. godine neprekidno je djelatnik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u svim mogućim statusima – asistent, znanstveni asistent, docent, izvanredni i redoviti profesor, redoviti profesor u trajnom zvanju. Danas je šef Katedre za sistematsku pedagogiju. Osim na Fakultetima u Zagrebu gostujući je profesor i na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.Suvoditelj je i poslijediplomskog studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je i stipendist inozemnih fondacija. Vanjski je suradnik i urednik struke u kapitalnim izdanjima Hrvatskog leksikona i Hrvatske enciklopedije. Predsjednik je Hrvatskog pedagogijskog društva.
Među Gradištancima, doktorima znanosti je i dr. Mato Zovkić , teolog. U zapisu pod naslovom „I danas čuvam komadić crijepa sa stana u Medniku“ piše o svom djetinjstvu u Gradištu provedenom na šokačkom stanu u nadničarskoj obitelji doseljenika iz Bosne. Prvu misu je imao u gradištanskoj crkvi sv. Franje, ali uvijek je bio nemirnog duha pa nastavlja studije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje stječe titulu doktora znanosti, a potom na Papinskom biblijskom institutu u Rimu dobiva diplomu magistra biblijskih znanosti.<"http://www.glas-slavonije.hr/forum2/default.asp">
Predavač je Novog zavjeta na Vrhbosanskoj teologiji, vrhbosanski je kanonik i generalni vikar Vrhbosanske ili sarajevske nadbiskupije. Objavio je desetak knjiga o Svetom pismu, katoličkom nauku o Crkvi i međureligijskom dijalogu, te više od 200 znanstvenih radova. Povremeno je dolazio u Gradište u posjet roditeljima kada je obvezno odlazio i na bivši „stan“, gdje je uzeo komadić crijepa koji često uzima u ruke u stanu u Sarajevu, jer ga podsjeća na djetinjstvo.
Gradištanci pamte i još jednog doktora teologije upisanog u njihove matične knjige rođenih. To je Franjo Didović koji je bogosloviju studirao u Rimu, gdje je stekao i titulu doktora. Bio je župnik u Drenju i Đakovu, te profesor na Bogoslovnom visokom učilištu u Đakovu. Osnivač je udruženja katoličkih svećenika. Višegodišnji je urednik časopisa „Danica“. Umirovljeničke dane proveo je u Osijeku gdje je umro 1971. godine.
Osim Gradištanaca sa znanstvenom titulom, istaknimo još i dr. Đuru Kesegića, liječnika specijalista opće medicine, dr. Ivana Turka, umirovljenog specijalista onkologa Kliničke bolnice u Osijeku, dr. Matu Stojanovića, po nadimku Pavić, umirovljenog specijalista okulista koji je radio Osijeku, a potom u Zagrebu i dr. Stjepana Trohu, specijalista ortopeda u vinkovačkoj bolnici. Na popisu znanstvenika koji imaju podrijetlo Gradišta su Ivan Vicković, fizičar i Drago Jurić, metalurg, ali podatke o njima nismo uspjeli pronaći.
Na slici gospodin koji je slučajno zalutao u nacionalni park Gore . Tko podgodi kako se zove može osvojiti nagradu Kolor televizor u boji, crvena slabije radi, bez daljinskog. Nagrade podići radnim danom od 23. do 02. u upravi Gradista.com
Ćuca gospodina Tomeka koji je osvojio sve CAC i CIB nagrade. Pas nije na prodaju.
Birana gospoda iz Županje.
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
;emailwnd.focus())
