WWW    E mail    Chat    Usenet    Internet sutra

Internet je svjetska mreža računala. Mreža je termin tehničke naravi. Ono što je zanimljivo je da tu mrežu čine posebna računala koja korisnika poslužuju podacima. Otuda i njihov naziv: poslužitelji (eng. server).

Zamislite 150 milijuna poslužitelja spojenih na Internet kako vam pružaju pristup ogromnom broju informacija, razbacanih po čitavom svijetu. Podaci se na Internetu nalaze u raznim oblicima: riječ, slika (vrijedi tisuću riječi), zvuk, video itd. Teško je predočiti količinu podataka koja se nalazi na Internetu. Moglo bi se reći: ako ne postoji na Internetu, onda vjerojatno uopće ne postoji.

Pritom treba paziti kako ne bismo poistovjetili Internet servise (poput Weba, News, e-mail...) sa samim Internetom jer Internet servise zapravo možemo promatrati kao jednu veliku, pomalo konfuznu, bazu podataka koja se stalno dopunjava novim informacijama dok je Internet hardwareska mreža koja omogućava pristup tim podacima.

I dok se još kako-tako znaju služiti Internetom, većina ljudi zapravo ne zna kako je sve to nastalo, zbog čega je nastalo i kako to uopće djeluje.

Internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža. To doslovce znači da je to najveća mreža na svijetu koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu. Računala i pojedine mreže pritom su u Internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi Internet.

S jedne strane prosječni se korisnik u većem djelu svijeta spaja na Internet putem modema, ISDN ili DSL-a u posljednje vrijeme. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na Internet. Serveri su najčesšće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo routerima. Routeri provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko Intereta te odlučuju u kojim će ih putem poslati.

Povijest Interneta

Razvoj Interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su tako podloga za pojavu Interneta. Stoga i nije ni čudo da se Internet pojavio upravo u drugoj polovici 20. stoljeća, u vremenu velike napetosti između istoka i zapada (ARPANET). Upravo ta stalna ratna opasnost urodila je željom da se uvijek bude ispred protivnika što je pak svijetu donijelo brojne proizvode i tehnološke inovacije kojih možda nikada ne bi ni bilo bez Hladnog rata. Tako neki povjesničari smatraju da je i Internet jedna od nuspojava ovog rata. Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između Istraživačkih centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a ubrzo je prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. 

TCP/IP

- Kako se prenose podaci Internetom ?

Ono što je zajedničko svim računalima priključenima na Internet je TCP/IP (Transmision Control Protocol/Internet protocol) protokol. To je svojevrsni jezik Interneta koji određuje na koji se način računala spajaju na Internet (svakom daje njegovu adresu - IP broj) te na koji način međusobno komuniciraju. TCP/IP protokol nije jedan već čitav niz protokola. TCP/IP protokol je protokol niže razine što znači da je uvjet da računala budu povezana ovim protokolom ako se želi koristiti ikakva usluga Interneta. Tako protokoli koji su više razine te kompleksniji od TCP/IP protokola (npr. FTP, HTTP, TELNEt, SMTP) koriste TCP/IP kako bi upoće funkcionirali.

Po osnovnoj podjeli TCP/IP protokol djelimo na Transmision Control Protocol te IP protokol.

• TCP protokol mnogo je napredniji nasljednik NCP (Network Control Protocol) protokola, protokola koji se prvotno (sedamdesetih) koristio na Internetu (Arpanetu). TCP je prvotno bio ugrađen u UUCP kopiju UNIX operativnog sustava, a kasnije je uveden kao osnovni protokol Interneta. Upravo iz TCP protokola izdvojen je IP protokol. TCP protokol se brine za ispravnost podataka koji se prenose preko Interneta. Internet (Arpanet) je prešao sa NCP na TCP protokol 1983. godine. Inače, ovaj je prijelaz napravljen relativno bezbolno za same korisnike Interneta čemu uzroke treba tražiti u višegodišnjim pripremama te relativno malom broju računala priključenim na Internet u to vrijeme.

·         IP protokol-ova navažnija uloga je dodjela IP broja (IP adrese) svakom računalu u trenutku kada se priključuje na Internet. Upravo stoga je IP protokol osnovni protokol Interneta, jer je za funkcioniranje svih drugih protokola (čak i TCP-a) potrebno je da računalo dobije svoj IP broj. IP broj je jedinstven te ne mogu postojati dva računala sa istim IP brojem istovremeno na Internetu. IP broj je 32-bitan te se sastoji od 4 skupa od četri binarna broja (osam znamenki - nula ili jednica). Kako su binarne znamenke komplicirane za pamćenje svaka od četri skupina prevodi se u 4 desetična broja odvojena točkom.

Kako su i ovakave adrese bile teške za pamćenje 1983. godine uveden je DNS (Domain Name Server) sustav. DNS omogućava da umjesto kompliciranog broja upišemo ime servera u tekstualnom obliku - tzv. FDQN adresu (npr. www.srce.hr), a nadalje DNS prevodi tekst u brojevni oblik i šalje zahtjev do udaljenog servera.

S obzirom da je TCP/IP protokol ušao u upotrebu početkom osamdesetih nije se mogao predvidjeti porast broja korisnika Interneta. Upravo zato danas i postoji problem sa IP brojevima kojih pomalo nestaje zbog specifičnog sustava rezervacije IP brojeva za mreže A, B i C klase. Mreža A klase može biti 126, a broj računala umreženih u njima može biti do 16,777,214. Mreža klase B može biti do 194 a u svakoj od njih broj računla može biti do 64,534. Mreža klasa C može biti 2,097,152, a broj računala u njima do 254. Problem leži u tome da su adrese klase A i B razgrabljene, a broj računala u svima njima nije iskorišten do kraja kao uostalom ni u svim mrežama klase C. Iako se pukom matematikom može izračunati da bi se IP sustavom moglo umrežiti preko četri milijarde računala taj broj se ni približno ne može dostići zbog gore navedenih razloga te je danas Internet suočen sa manjokom adresa.

Moguće rješenje postoji u novom, već gotovom, protokolu koji bi mogao osigurati višestruko više IP brojeva. No, nažalost za razliku od osamdesetih zbog mnogo većeg broja računala na Internetu prijelaz sa TCP/IP-a na novi protokol mnogo je teže uskladiti od prijelaza sa NCP-a na TCP.

Osim dodjele IP adrese IP protokol se brine za stvaranje paketa koji se prenose Internetom. Pritom zaglavlje svakog paketa sadrži barem pet 32-bitnih riječi. U zaglavlju se nalazi niz informacija, a najvažnije su IP adresa pošiljatelja i primatelja, numerički redoslijed svakog paketa, te oznaka protokola kojim se paket prenosi Internetom.

Poslužitelj i klijent

Poslužitelji su računala stalno spojena na Internet, a funkcija im je pružati neku od usluga, kao što su WWW, e-mail, FTP, IRC itd. Za svaku od tih usluga na poslužitelju je pokrenut zaseban program. Na računalu koje obavlja funkciju web poslužitelja pokrenut je program za Web, na FTP poslužitelju program za FTP. Jedno računalo može istovremeno biti web, FTP i e-mail poslužitelj - za svaku od tih usluga mora se pokrenuti odgovarajući program.

Uobičajeno je da se poslužitelju daje ime prema usluzi koju obavlja, npr. "www.tvrtka.hr" za web poslužitelj, "ftp.tvrtka.hr" za FTP poslužitelj, "mail.tvrtka.hr" za e-mail poslužitelj itd. Sve te usluge može pružati jedno računalo, a različita imena mu se daju kako bi se olakšalo korištenje.

Gotovo sve Internet usluge zasnivaju se na sustavu koji zbog načina rada zovemo arhitektura klijenta i poslužitelja (eng. client-server architecture). Poslužitelj je, kao što smo rekli, računalo koje pruža neku od Internet usluga, a klijent je računalo, odnosno program na vašem računalu pomoću kojeg koristite neku od tih usluga. Tako su npr. Internet Explorer i Netscape Navigator klijenti za WWW, Outlook i Eudora za e-mail, mIRC za IRC itd. Princip rada arhitekture klijent-poslužitelj je vrlo jednostavan: klijent postavlja zahtjev poslužitelju (zahtjev za web stranicom, za prebacivanje e-mail poruka, za datotekom...) , poslužitelj taj zahtjev obrađuje i šalje klijentu traženo (web stranicu sa svim njenim elementima, e-mail poruke, tražene datoteke ...)

Što sve možete raditi na Internetu?

Na Internet je danas spojen gotovo svatko - od obrazovnih, istraživačkih i znanstvenih institucija do raznih komercijalnih organizacija i sve one nude neke informacije ili usluge. Upravo ta golema količina informacija čini Internet zanimljivim - razni tekstovi, slike, zvukovi, video zapisi - dostupni 24 sata na dan, 365 dana u godini.

Internet vam omogućava da pomoću osobnog računala pristupate informacijama s poslužitelja diljem svijeta.

Što sve možemo raditi na Internetu:

1.       Surfati... World Wide Web, WWW ili samo Web je svjetska mreža međusobno povezanih podataka u obliku teksta, slika i zvukova. To je najveća i najpopularnija usluga na Internetu koju mnogi pogrešno poistovjećuju sa samim Internetom.

2.       Dopisivati se ... Elektronička pošta ili popularnije e-mail služi slanju i primanju elektroničke pošte. To je jedna od najpoznatijih usluga na Internetu.

3.       Prenositi sve vrste datoteka... FTP je kratica engleskog naziva File Transfer Protocol, a označava uslugu za prijenos podataka između računala u obliku datoteka i protokol kojim se prijenos obavlja.

4.       Diskutirati... News (novost) je usluga nalik oglasnim pločama. Korisnici ostavljaju poruke u tematski raznolike grupe. Svi koji se predbilježe na grupe mogu čitati poruke i slati svoje komentare.

5.       Pristupati udaljenim računalima kao da su vam blizu... Telnet je ime protokola i usluge koji korisnicima nude mogućnost pristupa udaljenom računalu. Npr. korisnik iz Zagreba može raditi na računalu u New Yorku (naravno, ako na njemu ima otvoren korisnički račun).

6.       Brbljati s ljudima iz svih krajeva svijeta... Chat (brbljanje) je vrlo popularna vrsta usluge na Internetu. Osnovna joj je namjena razgovor dvoje ili više ljudi. Razgovor se ne vodi usmeno, već pisanim putem u stvarnom vremenu. Osobito su poznati IRC (eng. Internet Relay Chat), ICQ (eng. I seek you) te web chat.

Što je to Intranet ?

Intrenet je jedan oblik korištnja Interneta u kojem se štedi novac a donekle i vrijeme. Intrenet je uporaba Internera i njegovih usluga (vidi gore)  u sklopu lokalne mreže koja nije spojena direktnom, fizičkom vezom na Internet (telefonskom, ISDN itd). Korištenjem Intraneta štedimo u zakupu i korištenju komercijalnih vodova te dobivamo na brzinama prijenosa podataka.

WWW

WWW, World Wide Web ili jednostavno Web je dinamična enciklopedija na Internetu u kojoj možete pronaći informacije o gotovo svemu čega se sjetite. Količina informacija koje vam Web nudi i raznolikost njihovih sadržaja su zapanjujuće.

Korištenje Weba, tj. pregledavanje web stranica često se naziva "surfanje". Web se kao najpoznatija i najkorištenija usluga na Internetu često pogrešno poistovjećuje sa samim Internetom.

Web se sastoji od desetak milijuna web siteova. Web site se može sastojati od jedne ili više web stranica, a veliki web siteovi mogu se nalaziti na više poslužitelja na raznim stranama svijeta. Ideju za ovu aplikaciju dao je Tim Berners Lee, kao način da se memoriji potpomaogne ubacivanjem veza između dokumenata. One je predložio stavaranje “globalnog hipertekstualnog prostora”, koji je na kraju doveo do sadašnje mreže milijuna  povezanih dokumenata. Veze ne samo da osiguravaju adrese određenog dokumenta, već osiguravaju korisniku da direktno „skoči“ do tog dokumenta, pa od tuda potiče termin hiperveza (engl. hyperlink). Dokumenti povezani hipervezama formiraju mrežu (engl. web) informacija kojima, preko Interneta, može svako pristupiti. Web prezentacije sadrže bogate bogate multimedijske elemente i sadržaje kojima upravlja baza podataka i mogu da funkcioniraju kao standardne aplikacije. Koncept zahtjevanja (engl. requesting) Web stranice  je ključ razumjevanja ono ga što radi Web server: Web server vraća HTML stranicu pretraživaču ( npr. Internet Explorer) kao odgovor na zahtjev za Web stranom.

Za korištenje WWW dovoljno je upisati Web adresu stranice koju ćemo pregledavati osim ako već nije spremljena u memoriji. Ostatak rada na WWW je pritiskanje strelice miša na označenim pojmovima, slikama itd. Ako postoji hiperveza strelica će se pretvoriti u ruku i trebamo napraviti samo jedan klik. Ako smo pogriješili jednostavnim pritiskom na BACK alat pretraživača vraćamo se nazad ...

Hipertekst i linkovi

Hipertekst je tekst kodiran korištenjem programskog jezika HTML, tako da sadrži linkove (hiperlinkovi). Linkovi mogu biti tekstualni (riječ, rečenica ili dio teksta) ili grafički (slika, ikona i sl.). Linkovi upućuju na neki drugi sadržaj na Internetu. To može biti druga web stranica, slika, dokument ili neki drugi sadržaj ili usluga. Odabir linka otvara sadržaj na koji link pokazuje. Tekstualni linkovi u nekom tekstu obično su plave boje i podvučeni. Kada u pregledniku postavimo pokazivač miša na neki link, on se mijenja iz kose strelice u ruku.

Html

HTML je skraćenica engleskog naziva HyperText Markup Language. HTML je programski jezik koji se koristi za kreiranje web stranica upotrebom standardnih kodova, zvanih tagovi. Pomoću tagova se definira izgled dokumenta - boja pozadine, veličina i oblik slova, položaj slika, linkovi. Preglednik interpretira tagove i priprema dokument za prikaz na ekranu. HTML je standardiziran i neovisan o platformi, tako da se HTML dokumenti mogu pregledavati pomoću raznih preglednika na različitim vrstama računala. 

Web poslužitelj i web site

Što znače ova dva pojma i koja je razlika među njima?

Web poslužitelj je računalo spojeno na Internet na kojem je pokrenut poseban program za Web. Na web poslužitelju pohranjene su web stranice, tj. HTML dokumenti zajedno sa svim slikama, video i audio zapisima i ostalim sadržajima koji ih sačinjavaju. Web poslužitelj prima zahtjeve od web klijenata (web preglednika) i šalje tražene sadržaje.

Web site je skup smisleno povezanih web stranica koje se nalaze na web poslužitelju. Primjerice www.iskon.hr je web site tvrtke Iskon internet koji se sastoji od nekoliko desetaka web stranica. Web site se može sastojati od jedne ili više web stranica, a veliki web siteovi mogu se nalaziti i na više poslužitelja na raznim stranama svijeta. Isto tako, na jednom web poslužitelju može se nalaziti više web siteova, svaki sa svojom zasebnom adresom.

Pretraživanje weba

Za korištenje WWW dovoljno je upisati Web adresu stranice koju ćemo pregledavati osim ako već nije spremljena u memoriji. Ostatak rada na WWW je pritiskanje strelice miša na označenim pojmovima, slikama itd. Ako postoji hiperveza strelica će se pretvoriti u ruku i trebamo napraviti samo jedan klik. Ako smo pogriješili jednostavnim pritiskom na BACK alat pretraživača vraćamo se nazad ...

Ako ne poznajemo adresu nekog pojma koji nas zanima koristiti ćemo se nekim od programa tražilica Weba. Upisati ćemo za to predviđeno područije (najčešće SEARCH) riječ ili frazu i nakon par sekundi dobiti ćemo adrese sa pojmovima koje smo upisali. Kliknemo na adrsu pojma i otvori nam se njegova stranica (ili podstranica što je češći slučaj). Neki od najboljih Web pretraživača:

• http://www.google.com/
• http://www.altavista.com/
• http://www.excite.com/
• http://www.lycos.com/
• http://www.yahoo.com/

Katalozi web stranica sadrže adrese web stranica razvrstane po tematskim kategorijama i to od općenitih prema detaljnijima. Birajući kategorije dolazite do željenih web stranica. U zadnje se vrijeme razlika između tražilica i kataloga sve više smanjuje, pa tražilice imaju popise web stranica po kategorijama, a kataloge možete pretraživati pomoću ključnih riječi.

Današnji pretraživački siteovi nude mogućnosti pretraživanja ostalih sadržaja na Internetu - news članaka, slika, raznih vrsta datoteka, e-mail adresa itd. Na njima se nude i razni dodatni sadržaji, kao što su najnovije vijesti i zanimljivosti, specijalizirane tražilice i vodiči i besplatna e-mail usluga. Takvi siteovi koji postaju "početno mjesto" za veliki broj korisnika nazivaju se web portali.

Moderni web preglednici također omogućavaju pretraživanje web stranica. Internet Explorer omogućava unošenje pojma koji tražite direktno u polje za unos adrese, nakon čega se automatski spaja na Microsoftov servis za pretraživanje MSN Search.

Netscape Navigator za pretraživanje upotrebljava Netscapeov site NetCenter, tj. njegov dio za pretraživanje Net Search. Na toj se stranici pruža pristup do nekoliko popularnih tražilica, među kojima je i Netscape Search.

Za pretraživanje web stranica možete koristiti i neki od specijaliziranih programa koji se instaliraju u vaše računalo. Jedan od takvih programa je WebFerret tvrtke FerretSoft. Više takvih programa možete naći u velikoj arhivi softvera za Windowse TUCOWS, u odjeljku Browsers and Accessories/Searchbots.

E-MAIL  ELEKTRONIČKA POŠTA

Put pisma može trajati danima, tjednima ako je pismo poslano na drugi kraj svijeta. Kako bi uštedjeli na vremenu i novcu, sve više ljudi koristi elektroničku poštu. Brza je, jednostavna i puno jeftinija od obične pošte.

U svom najjednostavnijem obliku, e-mail poruka je elektronička poruka poslana s jednog računala na drugo. Možete slati ili primati privatne ili poslovne tekstovne poruke s dodacima poput slika ili dokumenata oblikovanih u drugim programima. Možete slati čak i kompjuterske programe.

Recimo da imate malu tvrtku s prodavačima koji rade po cijeloj Hrvatskoj. Kako održavati kontakte bez velikih telefonskih računa? Kako ostati u vezi s članovima obitelji koji su daleko? E-mail je najbolji način. Nije čudo što je elektronička pošta postala jedna od najpopularnijih usluga na Internetu.

Elektronička pošta je:

• brza - samo par sekundi do primatelja
• jeftina - košta manje od poštanske marke
• praktična - na bilo kojem računalu koje se može spojiti na Internet
• univerzalna - smanjuje udaljenosti i vremenske barijere kada se komunicira "preko mora i planina"

 

Kako radi e-mail?

Kao što obično pismo prolazi kroz različite poštanske lokacije tijekom svojeg putovanja, tako e-mail poruka prolazi kroz nizove računala na Internetu prije nego dođe do odredišta. Jednom kad stigne na odredišni e-mail poslužitelj, poruka je spremljena u elektronički poštanski sandučić (eng. mailbox) sve dok je primalac ne podigne. Čitav taj proces može trajati samo par sekundi, omogućavajući tako brzo komuniciranje s ljudima širom svijeta u bilo koje doba dana ili noći.

Da biste primili e-mail poruku, morate imati korisnički račun na e-mail poslužitelju. To je slično klasičnoj adresi na koju primate pisma. Jedna od prednosti u odnosu na običnu poštu je to što možete podizati e-mail poruke s udaljenih lokacija u bilo koje vrijeme. Ne morate čekati poštara da vam donese poštu. Jednostavno se spojite na Internet i, odakle god i kad god to bilo, s vašeg e-mail poslužitelja možete podići pristiglu poštu. E-mail poslužitelj na kojem se prima pošta naziva se još i POP3 poslužitelj. Zove se tako po protokolu POP3 (eng. Post Office Protocol - poštanski protokol).

Da biste poslali e-mail poruku, potrebna vam je veza na Internet i pristup e-mail poslužitelju koji će vaše poruke prosljeđivati dalje. Standardni protokol koji se upotrebljava za slanje pošte na Internetu zove se SMTP (eng. Simple Mail Transfer Protocol - doslovno "jednostavni protokol za prenošenje pošte").

Kada šaljete e-mail poruku, vaše je računalo šalje SMTP poslužitelju. On prema e-mail adresi (poput adrese na koverti) šalje poruku primateljevom e-mail poslužitelju. Kada je poruka primljena na odredišni e-mail poslužitelj, ona je spremljena sve dok je adresirani korisnik ne podigne.

E-mail poruke možete slati svakome tko ima e-mail adresu, bilo gdje u svijetu. 

Dijelovi e-mail poruke

Elektroničke poruke su pisma. Sastoje se od dva glavna dijela.

Zaglavlje koje možete vidjeti sadrži adresu primatelja (polje To:), adresu onoga tko prima kopiju pisma (polje Cc:) i naslov, odnosno predmet poruke (polje Subject:). Neki programi za pisanje i čitanje e-mail poruka također ispisuju vaše ime i datum kada je poruka poslana. Kada primite poruku, iz zaglavlja možete pročitati tko je pošiljatelj, kada je i kako poslana - nešto poput poštanskog žiga.

Kao i s običnim pismom, morate imati točnu adresu. Ukoliko koristite pogrešnu adresu ili krivo utipkate adresu, vaša poruka će vam se vratiti popraćena kratkom obavijesti (na engleskom jeziku) o tome zašto poruka nije uspješno dostavljena. Obično takva obavijest ima naslov Mail Delivery Failure (neuspješno dostavljena poruka).

Tekst poruke se piše u donji dio prozora (eng. body).

Većina programa za e-mail omogućava vam da na kraj svoje poruke automatski umetnete svoj potpis (eng. signature). To može biti doslovno samo potpis (ime i prezime), no najčešće su to i dodatni podaci o vama - što radite, ime tvrtke u kojoj radite, broj telefona, telefaksa, mobitela... Osim toga ljudi u svoj potpis dodaju neki zgodni citat, izreku ili stih. Ukoliko ste kreativni, možete uz tekstualni potpis "nacrtati" životinjicu ili znak koristeći slova.

 

Kako izraziti emocije i raspoloženje u e-mail poruci?
Osmijeh je krivulja koja sve izravnava :)

 

Kada pišete e-mail poruke, imajte na umu da pišete jednostavno tipkani tekst i da se iz teksta ne vidi stil pisanja. Osim toga ljudi vas ne vide i ne mogu "čuti" osjećaje iz tona glasa kao kada s njima govorite "uživo". Zato naučite čitati i koristiti smješkiće (eng. smileys) kako biste označili ton svojih riječi.

Smješkići se pišu tipkanjem znakova s tipkovnice. Čitaju se tako da nagnete glavu ulijevo. Svaki od njih predstavlja malo lice koje nosi određenu emociju. Neki popularni smješkići su:

:-) sretno

:-( tužno

:-o iznenađeno

:-@ vrisak

:-I ravnodušno

:-e razočarano

>:-< ludo

:-D glasno se smije

;-) namiguje

Smješkići se mogu pisati i bez crtice "-" koja predstavlja nos, pa mogu izgledati i ovako:

:) sretno

:( tužno

:o iznenađeno

:@ vrisak

:I ravnodušno

:e razočarano

>:< ludo

...